Katedrala je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, odnosno Velikoj Gospi, dok je sv. Stjepan, ugarski kralj, njezin drugi zaštitnik.

Cijeli okolni prostor omeđuju kule i bedemi, a do početka 20. stoljeća postojala je kula i zid ispred samog pročelja, tako da je bila jedan od rijetkih primjeraka potpuno opasane Prvostolnice. S južne i istočne strane zida proteže se Nadbiskupski dvor, dok se brojne religijske dragocjenosti čuvaju u Riznici, gdje možete vidjeti umjetnine koje potječu od kraja 11. stoljeća pa sve do 20. stoljeća.

Katedrala ima i osam zvona - pet ih visi u sjevernom, a tri u južnom zvoniku, od kojih je najveće zvono Presvetog Trojstva iz 1843. godine, teško 6,5 tona. Cijelo svetište izvana je dugačko 77 metara, široko 46 metara, a može primiti oko pet tisuća vjernika.

Skraćeno ga se naziva svakako: Trg bana Jelačića, Jelačićev trg; lokalno je poznat i kao Jelačić-plac; stariji nazivi su Trg Republike (od 1947. do 1990.) i Harmica (od mađarskog harmincz - 30) jer se tu ubirala tridesetina, tj. postojala je mitnica na kojoj se ubirala daća.

Njime dominira kip bana Josipa Jelačića kipara Dominika Fernkorna, danas okrenut prema jugu. Kada je kip 1866. prvi put postavljen na trg, gledao je prema sjeveru, prema Mađarskoj. Godine 1947. komunistički je režim uklonio kip, a 1990. je kip bio ceremonijalno vraćen na trg. Trg je nosio ime Trg republike. Na istočnoj strani trga nalazi se fontana koja je suvremena verzija Manduševca, iliti Mandušinog zdenca. Prema legendi, Zagreb je dobio ime po lijepoj Manduši koja je, zagrabivši vode iz tog zdenca, napojila vojsku koja je tuda prolazila

Zrinjevac, odnosno Trg Nikole Šubića Zrinskog, zagrebački je trg i jedan od najljepših perivoja. Prepoznatljiv je po aleji platana, a dio je tzv. Lenucijeve ili Zelene potkove, koju čini osam zagrebačkih donjogradskih trgova. Na sjevernom dijelu Zrinjevca stoji meteorološki stup, gdje u svako doba dana možete saznati trenutačne vremenske podatke, a na južnom dijelu smještena su poprsja važnih povijesnih hrvatskih ličnosti - Frane Krste Frankopana, Nikole Jurišića, Julija Klovića, Ivana Mažuranića, Andrije Medulića i Ivana Kukuljevića Sakcinskog.

Oko perivoja nalaze se i sjedišta brojnih institucija, poput Vrhovnog suda RH, Županijskog suda, Arheološkog muzeja, Hrvatske akademije znanosti i umjetnostite Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Kamenita vrata dio su povijesnog obrambenog sustava zagrebačkog Gradeca, podignutog u 13. stoljeću, jedina su od gradskih vrata koja još uvijek postoje, a svoj današnji oblik dobila su u 18. stoljeću.

Mjesto je inače najpoznatije kao zavjetna kapelica sa slikom Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice grada, čiji se blagdan slavi 31. svibnja, koji je ujedno i Dan Grada Zagreba. Naime, u velikom požaru koji je izbio 31. svibnja 1731., slika Majke Božje, koja je prije stajala iznad gradskih vrata, nađena je čitava i neoštećena usred vatrom uništenog područja, a izgorio je jedino okvir.

Iste godine slika je postavljena u barokni oltar u udubljenju prolaza Kamenitih vrata i od tada ljudi dolaze izražavati svoje molitve, zavjete i zahvale, koje ujedno možete vidjeti i na stotinama pločica koje su postavljene u unutrašnjosti kapelice.

Crkva sv. Marka spada u red najstarijih arhitekturnih spomenika grada Zagreba, jedan je od njegovih simbola, a ujedno je i najstarija župna crkva u gradu.

Nalazi se na Markovu trgu, na Gornjem gradu, gdje su i Hrvatski Sabor te Banski dvori. Prvi put spominje se 1256. godine, kroz iduća dva stoljeća dobiva glavne vanjske konture, a obnovljena je u 19. stoljeću, čime se kreira današnji unutrašnji izgled.

Jedan od najvrijednijih dijelova crkve raskošni je gotički južni portal iz 14. stoljeća, dok se na sjeverozapadnom zidu nalazi najstariji zagrebački grb iz 1499. godine.

U 19. stoljeću, prilikom velike crkvene obnove, arhitekt Schmidt je pokrio crkvu sv. Marka čuvenim krovom, koji je ukrašen s dva grba - grbom Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te grbom grada Zagreba, koji je s vremenom postao prepoznatljivim zagrebačkim simbolom. Od 20. stoljeća unutrašnjost krase djela svjetski poznatog kipara Ivana Meštrovića.

Kula Lotrščak, uz Kamenita vrata i Popov toranj, smatra se najbolje očuvanim objektom gradskog obrambenog sustava, a podignuta je tijekom 13. stoljeća.

Kula Lotrščak četvrtastog je oblika, a po proporcijama i strukturi zidova romanički je fortifikacijski objekt koji je s vremenom prilagođavao svoju funkciju (jedno vrijeme bio je čak i skladište te kavana).

Ime je dobila kad je sredinom 17. stoljeća u unutrašnji prostor smješteno zvono 'campana latrunculorum', tj. 'zvono lopova', koje se svake večeri oglašavalo prije zatvaranja gradskih vrata.

Danas to zvono više ne možete čuti, ali zato ako začujete pucanj, nemojte se začuditi, to je samo Grički topkoji svaki dan s vrha kule označuje podne. Naime, prema legendi, Grički top s Lotrščaka ispalio je točno u podne hitac na turski tabor, koji se u doba osmanlijskih ratova nalazio preko Save, te raznio pijetla što ga je kuhar nosio na pladnju da posluži pašu. Nakon toga Turci su se razbježali i nisu udarili na Zagreb.

Ako želite isprobati mogućnosti svojih fotoaparata, na istom vrhu kule postoji i vidikovac s kojeg 'puca' predivan pogled na Gornji grad i Zagreb s okolicom.

Zagrebačka uspinjača je uspinjača koja spaja Gornji i Donji grad.

Donja postaja nalazi se u Tomićevoj ulici, a gornja postaja na Strossmayerovom šetalištu, podno kule Lotrščak. S prugom dugom 66 metara, poznata je i kao najkraća žična željeznica na svijetu namijenjena javnom prometu. S trajnim radom započela je 1893. godine, isprva na parni pogon, a kasnije na električni.

Priču o Uspinjači pokrenuo je gospodin D. W. Klein, koji je pod stubama u današnjoj Tomićevoj ulici 1888. godine počeo pratiti učestalost pješačkog prometa. Došao je do zaključka da se tom ulicom više ljudi uspinje prema Gornjem gradu nego, primjerice, Mesničkom ili Radićevom, pa bi bilo korisno ako bi se na istom mjestu izgradila uspinjača po uzoru na druge europske gradove. Nedugo zatim podnio je molbu za građevinsku dozvolu, radovi su uskoro krenuli, a sve ostalo je povijest

Danas je Uspinjača, sa svoja dva vagona ukupnog kapaciteta 56 putnika, jedna od glavnih turističkih atrakcija u gradu, a o njoj se brine Zagrebački električni tramvaj.

Hrvatsko narodno kazalište sa svojom djelatnošću započinje 1860. godine, a današnje neobarokno zdanje, koje je postalo i jednim od gradskih simbola, izgrađeno je 1895. godine, kad je otvorenju prisustvovao i car Franjo Josip I.

Zgrada je djelo arhitekata Ferdinanda Fellnera i Hermana Helmera, a do danas u njemu su radili i nastupali brojni umjetnici svjetskoga glasa, pisci, glumci, dirigenti, te operni i baletni prvaci. HNK posjeduje i sedam oslikanih zastora, koji se na pozornicu uglavnom postavljaju u svečanim prilikama, a najpoznatiji od njih je rad Vlahe Bukovca 'Ilirski preporod'.

Kazalište je inače okruženo brojnim zgradama i spomenicima visoke povijesne vrijednosti, poput Sveučilišta u Zagrebu, Muzeja za umjetnost i obrt, Zdenca života itd., pa mnogi s razlogom taj trg nazivaju i najljepšim u gradu.

Botanički vrt jedna je od najljepših zagrebačkih zelenih površina, mnogi će reći i najljepša. Želite li uživati u besprijekorno uređenoj prirodi i očaravajućem cvijeću, odmoriti se od gradske buke i gužve ili otrčati nekoliko krugova za jutarnju rekreaciju, Botanički vrt mjesto je koje se ne propušta.

Ideja o osnivanju botaničkog vrta potječe još iz 1876. godine od tadašnjeg rektora Sveučilišta u Zagrebuprof. Speveca. Nacrti su izrađeni 1889., već godinu kasnije počinju radovi na izgradnji, dok je 1892. izvršena prva sadnja.

U vrtu se nalazi i nekoliko građevina, među kojima dominiraju staklenici i dojmljivi Vrtni (izložbeni) paviljon. Izgrađen je na samom početku, još 1891. godine, a prvotno je služio kao izložbeni paviljon tadašnje Kraljevske zemaljske vlade na 2. gospodarskoj izložbi. Nakon tog događaja, odlučeno je da će biti darovan Botaničkom vrtu, gdje se zadržao sve do danas.

Botanički vrt uvijek se isplati posjetiti, bilo to u rano proljeće, kada još sve nije ni zazelenilo ili u šarenu jesen. Ipak, posebno bismo preporučili kasno proljeće i rano ljeto. Tada su biljke u punom cvatu, sve je prepuno živih boja, a obnovljena fontana djeluje kao savršeno osvježenje za vruće dane.

Danas se Botanički vrt koji uz svoju 'vizualnu ulogu', odnosno prikazivanje prirode u najboljem izdanju zainteresiranim gostima, bavi različitim zadaćama. Prije svega se radi o istraživanju, uzgoju i zaštiti hrvatskog autohtonog bilja, obnjavljanju zbirka bilja razmjenjivanjem sjemena s ostalim svjetskim botaničkim vrtovima, suradnji s parkovima prirode i nacionalnim parkovima, uzgoju pokusnih biljaka itd.